Harmoniku je dobio na poklon, još kao srednjoškolac i još uvek na njoj svira. Ostao je sam na planini, svi njegovi otišli u svet. Živi potpuno sam, i komšije su mu daleko, nema čak ni struju. U dugim zimskim noćima, uz lampu petrolejku, pucketanje vatre, svira i peva. Jedini prijatelj usamljenom čoveku na Radan planini je stara harmonika i pesma.
Veliki zaljubljenik indijanske kulture iz Kuršumlije, u kafani "Kod pobratima", indijanskim plesom igra srpsko kolo Rumenka. Proputovao je svet, nagledao se raznih kultura, ali najviše ostao u Americi, gde se susreo sa Indijancima i njihovom kulturom. Družio se sa njima, prisustvovao njihovim svetkovinama, plesao oko vatre sa njima. A, onda se vratio u rodni grad Kuršumliju i selo Žegrova. I nije zaboravio na svoje prijatelje Indijance, koji su mu ostali duboko urezani u dušu. Sve sad gleda kroz njih, i bilo šta da radi, najpre se upita, kako bi to uradio njegov prijatelj Indijanac, pa tako i on uradi. Kaže srodio se sa indijanskom kulturom, veruje da je u prethodnom životu bio poglavica nekog velikog indijanskog plemena, naučio da priziva kišu, a tvrdi da raznim ritualima odredjene situacije prilagodjava svojim prohtevima. Koliko je opsednut Indijanskim plesom svedoči igra srpskog kola "Rumenka" na indijanski način, u kafani ''Kod pobratima''...
